Objavljeno: Uto, 14.06.16. 10:28
Kolumne
- Putevima religije i fillozofije u Indiji

ISKCON – Međunarodno društvo svjesnosti Krišne

 
piše Blanka Đidara 
 
ISKCON ili popularno pokret Hare Krišne kao duhovni pokret temelji se na drevnoj vedskoj literaturi s korjenima u stoljećima staroj indijskoj vjerskoj tradiciji. Iako pokret Hare Krišne u raznoj literaturi nalazimo kao dio „novog vjerskog pokreta“ nastalog u 20. stoljeću većina njegovih članova smatra kako to nije točno. Mnoga opravdanja koja podupiru tu tvrdnju svoja uporišta pronalaze u Čaitanji, središnjoj vjerskoj ličnosti, mistiku i reformatoru iz 16. stoljeća a kojega sljedbenici ili vaišnavisti smatraju božjom inkarnacijom odnosno avatarom. Njegovo učenje, Gaudijev vaišnavizam, je zamršeno iz razloga što je bilo revidirano i reformirano u kasnom 19. stoljeću u doba britanske kolonijalne vlasti u Indiji. Posredstvom Bhaktivinoda Thakura, indijskog državnog službenika, pokret Čaitanja u 20. stoljeću postaje organizacija Gaudija math ili „crkva Čaitanje“.
 
Međunarodno društvo svjesnosti Krišne, odnosno ISKCON nastao je iz Gaudija matha. Bhaktisddhanta Sarasvati je 1922. godine poslao mladog učenika Abhaja Ćarana Dea na Zapad kako bi raširio vjerovanje na engleskom govornom području. Abhaj Ćaran De je u tome uspio tek 1965. godine i to kada je guru Bhaktivedanta Svami Prabhupada doputovao u SAD. Godinu dana nakon što je došao imao je malenu skupinu sljedbenika Amerikanaca koje je podučavao obredima i filozofiji Gaudija vaišnavizma te je tu skupinu registrirao pod imenom ISKCON. Nastavio je voditi svoje duhovno društvo i u međuvremenu je uspostavio više od stotinu ašrama, škola, instituta i farmi širom svijeta. Prabhupada je, prije svoje smrti 1977. godine proputovao svijet četrnaest puta, obavljao je svoje misionarske dužnosti te se uz brojne obaveze bavio spisateljskim radom. Njegovi prijevodi i komentari uključuju između ostaloga brojne prijevode vedske filozofije, religije, znanosti i kulture koje su do sada su prevedene na preko 60 jezika. Indijska inačica Gaudi matha za to vrijeme je sačinjavala isključivo indijske hinduiste dok je ISKCON postao međunarodna organizacija s članovima različitog etničkog i kulturnog porijekla.


 
 
Za razliku od drugih vjerovanja koja su potekla iz Veda, pokret Hare Krišna je monoteističan. Čaitanju smatraju inkarnacijom boga Krišne. ISKCON od svojih poklonika – vaišnava zahtjeva da budu strogo usredotočeni na Krišnu, najveće oličenje božanske prirode, kako bi postigli potpunu svjesnost Krišne koja će dovesti do toga da se duša „vrati samoj biti Boga“. Način da se to postigne je vjerovanje u Krišnu kao i znatna fizička predanost koja uključuje svakodnevnu višesatnu meditaciju i pjevanje Krišnina imena kroz napjev „Hare Krišna“, ili mahamantru koja glasi „Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare“. Mahamantra se pjeva uz brojanje krunice koja ima nisku od 108 kuglica a zove se „mala“. Jedan krug male uključuje izgovaranje mahamantre 108 puta, a sljedbenik Hare Krišne bi dnevno trebao otpjevati 16 krugova male svaki dan. Vjernik bi također trebao živjeti prema četiri propisana načela: bez nasilja, kockanja, uzimanja droge/opijata i nedopuštenih spolnih odnosa. Obavezna je i vegeterijanska prehrana, a izbjegavati se treba konzumacija alkohola, duhana, kave, čaja i čokolade. Spolni odnosi izvan braka su zabranjeni, a u braku su dopušteni samo radi dobivanja potomaka koji će također biti svjesni Krišne. Postoje dva načina kako zainteresirana osoba može postati dijelom pokreta ISKCON. Postati članom hramske zajednice je najteže i podrazumijeva posvećivanje života isključivo misionarskim aktivnostima te prisustvovanje dnevnim programima što uključuje ustajanje u četiri sata ujutro te obavljanje dužnosti po točno određenom rasporedu, a u slobodno vrijeme čitanje duhovne literature i praktičnu službu koja se dodjeljuje svakome ponaosob u skladu s vlastitim sposobnostima i kvalifikacijama. Ukoliko se pojedinac odluči za prakticiranje duhovne discipline u okviru vlastitog doma tada pravila nisu toliko zahtjevna te je neophodno da uz četiri propisana načela čita Prabhupadine knjige i prihvaća njegov duhovni autoritet i da je uvjeren da je Krišna vrhovna apsolutna osoba. Osobe koje ne žive kao članovi hramske zajednice već slijede vjerovanje iz vlastitog doma nazivaju se „članovi kongregacije“. Stroga pravila pokreta ISKCON zajedno čine posebnu kulturu života koja je usredotočena na ono što sljedbenici vide kao duhovni svijet Krišne koji nadvladava lažnu svjesnost materijalnog svijeta kao i njegovih žudnji.  



Najvažniji događaj u razvoju ISKCON-a bila je smrt Prabhupade 1977. godine. Prijenos vlasti je tada bio prepun problema zato što je veći broj gurua koji su ga naslijedili bio neiskusan u preuzimanju nove odgovornosti. Zbog toga se nekolicina tih gurua u samo deset godina prepustila uživanju droga, nezakonitoj trgovini droge i oružja i tiranskom upravljanju. Nakon preustrojstva kasnih 80-ih godina 20. stoljeća stanje je stavljeno pod kontrolu no ne bez posljedica. Vjernici koji su u vrijeme nezakonitih radnji bili prisutni izgubili su povjerenje, a također je bila i jako narušena slika cijelog pokreta u javnosti. Kasnih 90-ih godina 20. st. ISKCON je uzdrmao novi skandal. Mnoga djeca rođena i odgajana u hramovima izjavila su da su bila žrtve spolnog i fizičkog zlostavljanja svojih učitelja. Iako je ISKCON negirao te optužbe vjernici su opet ostali šokirani i podijeljeni što je dodatno uzdrmalo vjersku zajednicu. 



 Početkom 21. stoljeća ISKCON se počeo razlikovati od svog prvoga procvata u ranim 70-im godinama. Pokret je i dalje jak te je usmjeren na međunarodnu djelatnost. Sjevernoamerički centar je i dalje važan, no glavno središte postaje Majapur u Bengalu što naglašava važnost veza s Indijom. Također u SAD-u i Velikoj Britaniji sve ih više podržavaju hinduistički iseljenici te im se okreću kao autentičnom izrazu vjerske tradicije svojih predaka, čime razvoj pokreta postaje usmjeren usklađivanju statusa tradicionalne vaišnavske organizacije s međunarodnim misionarskim radom.


Objavljeno: Sri, 28.12.16. 09:59
Kolumne
- Putevima religije i fillozofije u Indiji

Karma i jedan od načina iskupljenja

 
piše Blanka Đidara


„O sudbini i osobnom naporu ovisi uspjeh pothvata. A sudbina je samo zgusnuta sila osobnih napora u prijašnjim životima“

opširnije
Objavljeno: Ned, 10.01.16. 13:40
Kolumne
- Putevima religije i fillozofije u Indiji

Lotusov hram - sveto mjesto behaizma

 
Piše Blanka Đidara 
Smješten u ruralnom dijelu New Delhija Lotusov hram na prvi pogled očarava svojim inovativnim dizajnom, veličinom i ljepotom. Kontrast oštrih i modernih linija hrama, kao i asfaltrirani prilazi koji vode prema njemu ne može biti veći od makadamskih putova, uličnih prodavača kukuruza, kriket igrališta koji se nalaze u njegovoj okolini. 


opširnije
Objavljeno: Pet, 11.12.15. 10:33
Kolumne
- Putevima religije i fillozofije u Indiji

Đama Masđid, islamski dragulj starog Delhija

 
piše Blanka Đidara


Hodajući starim Delhijem Đama Masđid svojom ljepotom ističe se s dva minareta visoka četrdeset metara i tri impozantne crveno bijele kupole napravljene od kombinacije pješčanog kamena i mramora.




opširnije
Objavljeno: Pet, 06.11.15. 20:18
Kolumne
- Putevima religije i fillozofije u Indiji

Zlatni hram – duhovno središte sikhizma

 
piše Blanka Đidara 

  
 
Zlatni hram, duhovno središte sikhizma, smjestio se u srcu grada Amritsara u saveznoj državi Pandžab na sjeverozapadnoj strani Indije. Savezna država Pandžab podIjeljena je 1947. godine na dva dijela u sklopu podjele Britanske Indije na današnju državu Indiju i Pakistan. Indijskom Pandžabu tada je pripao Amritsar dok je pakistanskom Pandžabu pripao Lahore. Sikhizam je kao vjera oduvijek bio usko vezan za Pandžab - mjesto svoga nastanka, gdje većina Sikha, njih oko 13 milijuna i danas živi.
opširnije
Kolumne
- Putevima religije i fillozofije u Indiji

Put prema sallekhani

 
Piše Blanka Đidara

Tekst o indijskoj vjerskoj praksi džainista.



opširnije
Korisnik:
Lozinka:
Zapamti me:      
PORT.hr