Svi koji su putovali Indijom, osobito vlakom, barem su se jednom suočili s ključnim pitanjem “A što ako ne budemo uspjeli dobiti karte na vrijeme?”. I dok je prodaja karti za vlakove centralizirana preko IRCTC (operater pod Indijskim Željeznicama), kada se radi o autobusnom prijevozu – situacija u Indiji je puno složenija.

U Indiji postoje stotine međugradskih autobusnih operatora, što javnih, što privatnih. Oni privatni uglavnom  nemaju dozvolu stajanja na glavnim autobusnim stanicama te parkiraju na popularnim mjestima (primjerice - ‘Near Cigarette Bisleri Factory u Anderiju’) koja su nerijetko dio implicitnog znanja zajednice, a ne javno dostupna informacija. Ako ne znate lokalna nepisana pravila mala je vjerojatnost da ćete uspjeti pronaći operatera koji vozi na vašoj ruti, a još manje moći odabrati najkvalitetnijeg.

RedBus je uočio i riješio upravo ovaj relevantni problem zajednice – kako navigirati složenu, gotovo nevidiljivu, mrežu postojećih autobusnih prijevoznika te pomoći u spajanju putnika i prijevoznika.

Ovo je zapravo priča o bivšem start up-u, o odličnoj ideji i mnogim lekcijama naučenima kada su dečki napokon prodali biznis velikoj južnoafričkoj grupi nakon 7 godina uspješnog poslovanja u Indiji.

RedBus je 2006. osnovao Fanindra Sama, po struci inženjer elektronike s MBA diplomom reputiranog BITS Pilani Instituta iz Hyderabada, nakon što nije uspio realizirati naglu odluku posjećivanja svoje obitelji u Hyderabadu za blagdan Divali. Fanindra je tada radio u Bangaloreu i pronalazak autobusa koji će ga odvesti njegovoj obitelji tijekom gusto prometnih dana prije blagadana je postala noćna mora.

Potreba je bila identificirana i ideja se krenula razvijati kao zanimljiva inicijativa kojom se Fanindra sa svojim prijateljima zabavljao preko vikenda. “Bio je to kao još jedan projekt na faksu, u tom razdoblju svi smo počeli raditi i dosadili su nam vikendi po trgovačkim centrima i kinima. Poslao sam poruku kolegama sa studija s namjerom crowd-sourcanja rješenja. Dijalog je pokrenut i počele su stizati prve ideje. Svi smo se dobro poznavali, zabavljali i surađivali bez nekog većeg cilja. Nismo znali da će ovo prerasti u ozbiljni poduzetnički projekt”.

Uskoro su se izdvojila grupa od troje momaka koja je mogla investirati vrijeme i bila spremna preuzeti rizik ostavljanja stabilnih poslova, složila biznis plan i osnovala redBus.

Ideja je bila jednostavna – sučelje prema korisnicima uključuje web stranicu i mobilnu aplikaciju koja će omogućiti putnicima da pronađu sve autobusne prijevoznike na određenoj ruti, pročitaju iskustva ostalih putnika, izaberu sjedalo i kupe kartu online, te omoguće GPS praćenje svojim članovima obitelji. Uz ovakav korisni proizvod više neće biti promašenih obiteljskih slavlja.

Drugi proizvod je bio prema autobusnim prijevoznicima – ovo sučelje je dalo pristup inventaru – svim vožnjama koje su postojale uključujući kalendar vožnje i promjene u rasporedu.

Treći, i možda najkomercijalni proizvod, je bio program koji je omogućio prodaju sjedala u autobusima. Danas taj isti program koriste mnoge putničke agencije u Indiji.

Okolina je bila zrela – Internet penetracija je uzela maha u zemlji, mobiteli su postajali sve dostupniji i e-commerce je počeo izgrađivati svoju infrastrukturu. Timu nije trebalo puno da pronađu  početnu potporu – uz potporu TiE fondacije(skupine indijskih poduzetnika iz Silikonske Doline)  RedBus je dobio osigurane resurse (u smislu osiguravanja investicija i mentoriranja) mjesec dana prije formalnog komercijaliziranja na tržištu. TiE ‘anđeoska’ potpora je otvorila vrata venture kapital ulaganjimaali i osigurala vidljivost na mjestima gdje je to bilo bitno. Brojke su strelovito rasle i firma je nakon 6 mjeseci osigurala sve potrebne financijske resurse. RedBus je počeo nizati nagrade i 2010. se pojavio na Forbes listi među top 5 obećavajućih start-up firmi. Do 2013. redBus je bio među top tri e-commerce firmi u Indiji.

Međutim, nije sve išlo lako: firma se borila sa problemom kvalitetom usluge koje su autoprijevoznici pružali. Visoki cilj od 98% zadovoljnih korisnika se činio nedostižnim. Također, refundiranje otkazanih karata je bio problem (70% žalbi u indijskom e-commercu je centrirano oko refundiranja narudžbi koje traje nekada 7-10 puta dulje nego vrijeme potrebno za transakciju pri narudžbi – što ostavlja gorak okus nepovjerenja kod korisnika).

Firmu je konačno akvizitirala organizacija ibibo, dio međunarodne internet i medijske grupacije Nasper. Danas redBus u Indiji bilježi 60 milijuna ‘sretnih putovanja’, a usluga je proširena na Singapore, Indoneziju i Maleziju.

Ono što je zanimljivo je da je iz ovog projekta izašlaskupina mladih poduzetnika za koje je RedBus bio odlična platforma za učenje (tzv ‘RedBus Mafia’). Nakon što su izašli iz redBus projekta, svi članovi tima su pokrenuli ili barem investirali neposredno u desetak drugih start up-a u različitim segmentima i tako  otvorili novo poglavlje svoje poduzetničke karijere.

Više o tome što su Fanindra i prijatelji naučili iz sedmogodišnjeg redBus ‘putovanja’ možete pročitati ovdje.